Na zapadu ništa novo

Moju malo već trulu svakodnevnicu  uzburkao je dolazak čudnog bića iz davnine u Zagreb, gdje sad živim. I nakon 45 minuta čekanja na trgu pomahnitalog bana jelačića, na hladnom vjetru, moje stare kosti skljokale su se u najskuplji kafić u gradu, jer je slučajno na samome trgu, s direktnim pogledom na konja, pače jaja od konja.

Oko mene su sjedili penzioneri odjeveni u Chanel iz 80-ih. Pogađate? Da, židovi. Ko mi nađe penzionera Hrvata koji plaća kavu 3 eura, a da nije moj dida, ja ga častim u tom istom kafiću. I nakon pročitanih par poglavlja za tutorial (nekoć se to zvala lektira), eto ti nje, dohopsa sva vesela i brže bolje naruči ČAJ OD ŠIPKA, koji inače dođe 2 ipo eura, i sjedne i pogleda me svojim očima kao čiuvaua.

Ja se meškoljim jer vidim sve one poglede baba po imenu Rahela, Debora i tako dalje, i pitam je za zdravlje. Odgovara brzinski, i traži svoju kazetu. Pa nisam ti je donila, budući da je postojala velika vjerovatnost da se uopće nećeš pojavit, i srknem kavu brže bolje. Kad su počeli arlauci, te frekvencije... Pa psovke, one babe su zaboravile na judaizam i počele se KRSTIT.

Nakon šta je uspješno izvela hit Ramba Amadeusa AJDE U PIZDU MATERINU (cijeli refren, moliću lijepo) opet je stala buljit u mene kao čiuvaua, ali ovaj put s crvenim bijesnim sjajem. I ja jedva dočekam da srkne svoj čaj i da mi odhopsamo, a ja oteturam) do nekih zanimljivosti, tipa algoritam (u bg je to plato) na tri kata, da bi na kraju puta (križnog) i svih 14 postaja, ja bila starija za 20 godina, a zagrebački židovi imaju o čemu pričat sve dok mesija ne dođe.

i onda kazu da su Srbi samouvjereni! ja sam napravila kviz o samoj sebi i na vama je da ga riejsite! uzivajte!

<a target="quizilla" href="http://www.quizilla.com/redirect.php?statsid=17&url=http://www.quizilla.com/users/marinaki/quizzes/How%20well%20do%20you%20know%20Marinaki"> How well do you know Marinaki</a>

dakle, desilo se i to. upoznala sam nekoga preko neta. da. ja. vječni cinik. zaljubila sam se, priznajem. i konačno smo se vidili. nakon pustih peripetija. ja sam zamišljala da će bit ovako,

XY: o, ćao, kako si?

XX: dobro sam, kako si ti? 

No, kao i sve u životu, bilo je više,

XX: KASNIŠ!!!

XY: sori, tramvaj je uletio u gužvu.

Sad je 2 u noci. Vani pada kiša. Ja sam upravo završila učit za dva ispita koja imam sutra. ja sam zombi. bu!

U početku stvori Bog bit i bajt i od njih napravi riječ. I u riječi bijaše dva bajta. Razdvoji Bog jedinicu od nule i vidje da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. I reče Bog: “Neka budu podaci,” i budu podaci.I reče Bog: “Neka podaci idu na svoje medije.”I stvori Bog diskete, diskove i CD-ove.I reče Bog: “Neka računala postanu mjesto gdje će se stavljati mediji.”Tako Bog stvori hardver, i vidje da je dobro. Kako još nije bilo softvera, reče Bog: “Neka bude softver.”I bi softver, mali, veliki, i On im reče:“Plodite se i množite, i napunite sve diskove i sav RAM!I vidje Bog da je dobro. 

I reče Bog: “Stvorit ću programera, i programer će pisati nove programe i vladat će podacima, softverom i hardverom.”I stvori Bog programera i smjesti ga u Data Center i pokaže mu kako da isprogramira stablo baze podataka i reče mu:“Možeš organizirati slogove kako želiš, samo nemoj koristiti GUI.” I vidje Bog da je programer usamljen i da to nije dobro.I uzme Bog kost iz programera i od nje stvori biće nalik na programera, koje će se brinuti za njega i koje će mu se diviti. Bog tom biću nadjene ime “korisnik” i ostavi ih gole pod DOS-om, ali oni zbog toga ne osjećahu stida. 

Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Bog.Ona reče korisniku: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete koristiti nikakve programe?” Korisnik odgovori da smiju, ali ne one s GUI-jem, jer će umrijeti.Nato će zmija: “Nećete umrijeti!” i pokaže im Jabuku, a u njoj sve radi božanstveno pomoću prozora, ikonica i klikanja mišem.Uto korisnik osjeti da je DOS gol i odluči pokriti ga prvim Windowsima. I instalira korisnik Windowse i reče programeru da su dobri, a programer istog trena krene tražiti nove drivere. 

I upita ga Bog: “Što tražiš?”“Tražim nove drivere,” reče programer, “jer ih u DOS-u nikako ne mogu naći!” Upita ga Bog: “Tko ti je rekao da trebaš drivere? Da nisi instalirao Windowse?” Programer odgovori: “Korisnik kojeg si stavio uza me, on mi je instalirao Windowse!” “Zmija me prevarila, pa sam koristio Windowse!” reče korisnik. 

Nato Bog reče Windowsima: “Kad si to učinio, proklet bio među svim OS-ovima i svim softverom! Pod težinom tvojom puzat ćeš i resurse jesti čitavog života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i korisnika, između roda tvojeg i roda njegova. On će ti firmu satirati, a ti ćeš mu vrebati novčanik.” A korisniku reče: “Muke tvoje ću umnožiti, u mukama hardver ćeš obnavljati.

Potreba će te programeru tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” A programeru reče: “Jer si poslušao glas svog korisnika, te pokrenuo OS koji sam ti zabranio, softver neka je zbog tebe proklet. S trudom ćeš se od njega hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti virusima, a hranit ćeš se java-scriptom i HTML-om u fušu. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš.”