ponekad se pitam zašto ljudi toliko vole čitati o tuđim problemima, sigurni iza svojih kompjutera, daleko od stvarnosti. uzmimo na primjer moj blog.hr; vrhunac posjećenosti je bio kad sam pisala o tome kako sam upoznala Srbina preko interneta i zaljubila se preko telefona. U međuvremenu sam shvatila da su stvari postale ozbiljne i prestala pisat o tome. Odjednom: posjećenost nula. onda sam se uvatila politike - kontraefekat - moje vlastite prijateljice me napadaju bezobraznim komentarima na opću radost svakoga ko to čita. ponekad se pitam. baš kao što ide ona pjesma, Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote? malo sam čitala po internetu i stvarno - najposjećeniji blogovi su tipa danas sam oprala zube tri puta za razliku od jučer kad mi je poštar zvonio na vrata. komentara ko u priči.
Vratimo se na Turke. Čitala sam da je Hrvatska danas etnički najčišča zemlja istočne Evrope. E sad, to je mogla napisati samo osoba koja nikad nije bila u Sloveniji, ali nije bitno. Recimo da je istina, jer će ionako bit u roku od deset godina. I sad je veliki evropski um (čitaj: CIA im je naredila) smislio kako kazniti Hrvate (dakle cijeli narod - za zločine Zagreba i okolice) - uvalimo im Turke pa nek se oni jebu s njima! doslovno! i onda za 100 godina kad se moji praunuci udu igrali sa Ljatifom i Junuzom, ne zaboravimo i Čing Činga i Ungabungija, pisaće se hvalospjevi o krasnim Hrvatima koji su tako velikodušno primili sve te jadne ljude. E sad, nit su Hrvati velikodušni, nit su ti ljudi jadni. Umjesto da im omoguće život bez rata, rastjerali su ih po svijetu i onda uvaljuju siromašnim balkancima da ih prime na grbaču.
