jedan od najstrašnijih momenata u mom cijelom životu bilo je upoznavanje osobe koju sam upoznala preko interneta. bilo je crlo jednostavno sve dogovoriti, izvesti malo teže, ali kročiti nogom na strano tlo i pogledati u njega po prvi put - zastrašujuće!
on je naravno bio vrlo cool, širokim osmijehom bi proljepšao i carlu del ponte. ja sam bila toliko ustrašena da sam se doslovno tresla. sjedila sam na zidiću i čitala knjigu, a on mi je prišao kao da je to po ko zna koji susret. ja sam zamišljala da će bit lako, pis of kejk, ali u stvari sam prvih 15 minuta bila čak i neugodna, sve od nervoze. on, naravno, tipično muško, nije uopće primijetio da sam ja na rubu živčanog sloma. i naravno, mislila sam da ce moja prva misao biti u stilu, jes jes jes, my precioussss. zapravo je bilo vise u silu, GRANDE GLAVA!  to je ta čuvena srpska fizionomija, dakle. ramena ok, da vidimo dalje, hmmmm, daaa, nije lose, nije lose... ne znam koje su njegove misli bile, ali i moje su mi previše. tih deset sati je prošlo nevjerovatno brzo, dapače proletilo. idem u bg  za par dana, i moram priznat da jedva čekam.