Na zapadu ništa novo

Moju malo već trulu svakodnevnicu  uzburkao je dolazak čudnog bića iz davnine u Zagreb, gdje sad živim. I nakon 45 minuta čekanja na trgu pomahnitalog bana jelačića, na hladnom vjetru, moje stare kosti skljokale su se u najskuplji kafić u gradu, jer je slučajno na samome trgu, s direktnim pogledom na konja, pače jaja od konja.

Oko mene su sjedili penzioneri odjeveni u Chanel iz 80-ih. Pogađate? Da, židovi. Ko mi nađe penzionera Hrvata koji plaća kavu 3 eura, a da nije moj dida, ja ga častim u tom istom kafiću. I nakon pročitanih par poglavlja za tutorial (nekoć se to zvala lektira), eto ti nje, dohopsa sva vesela i brže bolje naruči ČAJ OD ŠIPKA, koji inače dođe 2 ipo eura, i sjedne i pogleda me svojim očima kao čiuvaua.

Ja se meškoljim jer vidim sve one poglede baba po imenu Rahela, Debora i tako dalje, i pitam je za zdravlje. Odgovara brzinski, i traži svoju kazetu. Pa nisam ti je donila, budući da je postojala velika vjerovatnost da se uopće nećeš pojavit, i srknem kavu brže bolje. Kad su počeli arlauci, te frekvencije... Pa psovke, one babe su zaboravile na judaizam i počele se KRSTIT.

Nakon šta je uspješno izvela hit Ramba Amadeusa AJDE U PIZDU MATERINU (cijeli refren, moliću lijepo) opet je stala buljit u mene kao čiuvaua, ali ovaj put s crvenim bijesnim sjajem. I ja jedva dočekam da srkne svoj čaj i da mi odhopsamo, a ja oteturam) do nekih zanimljivosti, tipa algoritam (u bg je to plato) na tri kata, da bi na kraju puta (križnog) i svih 14 postaja, ja bila starija za 20 godina, a zagrebački židovi imaju o čemu pričat sve dok mesija ne dođe.

i onda kazu da su Srbi samouvjereni! ja sam napravila kviz o samoj sebi i na vama je da ga riejsite! uzivajte!

<a target="quizilla" href="http://www.quizilla.com/redirect.php?statsid=17&url=http://www.quizilla.com/users/marinaki/quizzes/How%20well%20do%20you%20know%20Marinaki"> How well do you know Marinaki</a>

jedan od najstrašnijih momenata u mom cijelom životu bilo je upoznavanje osobe koju sam upoznala preko interneta. bilo je crlo jednostavno sve dogovoriti, izvesti malo teže, ali kročiti nogom na strano tlo i pogledati u njega po prvi put - zastrašujuće!
on je naravno bio vrlo cool, širokim osmijehom bi proljepšao i carlu del ponte. ja sam bila toliko ustrašena da sam se doslovno tresla. sjedila sam na zidiću i čitala knjigu, a on mi je prišao kao da je to po ko zna koji susret. ja sam zamišljala da će bit lako, pis of kejk, ali u stvari sam prvih 15 minuta bila čak i neugodna, sve od nervoze. on, naravno, tipično muško, nije uopće primijetio da sam ja na rubu živčanog sloma. i naravno, mislila sam da ce moja prva misao biti u stilu, jes jes jes, my precioussss. zapravo je bilo vise u silu, GRANDE GLAVA!  to je ta čuvena srpska fizionomija, dakle. ramena ok, da vidimo dalje, hmmmm, daaa, nije lose, nije lose... ne znam koje su njegove misli bile, ali i moje su mi previše. tih deset sati je prošlo nevjerovatno brzo, dapače proletilo. idem u bg  za par dana, i moram priznat da jedva čekam.  

Čovjek je rob navike. Ja prva. I ovisnosti, to pogotovo.
milka od keksa
burek od sira
kava s prijateljicama subotom ujutro
seks ujutro
moram pomazit svakog pasa / macu koje vidim na ulici
recikliram papir, staklo i plastiku
marte nosim 3/4 godine
ne podnosim sintetiku
alergična sam na sunce
mrzim Hercegovce
imam tikove na bivšu svekrvu

imam tikove na budućeg svekra

sve slatko moram proždrit

meso ne jedem iz moralnih razloga